Foto-dnevnik „Avganistan izbliza": Dobrodošli u Skejtistan - oazu slobode u Kabulu

U nastavku putovanja fotografa Konstantina Novakovića iz 2013. godine vodimo vas u Skejtistan (Skateistan) - svojevrsnu oazu slobode u glavnom gradu Avganistana. Organizacija duže od jedne decenije radi na osnaživanju dece iz marginalizovanih grupa putem skejtbordinga i obrazovanja. Danas je prerasla u međunarodni NVO koja je prisutna na više kontinenata, i kroz čiju školu su do sada prošle hiljade polaznika. Ideja je nastala sasvim slučajno - Australijanac Oliver Perković je 2007. došao u Kabul sa devojkom koja je tu dobila posao kao humanitarni radnik, ponevši tri skejtborda sa sobom. Veoma brzo je postao senzacija među lokalnom decom i omladinom iz različitih socioekonomskih klasa i etničkih zajednica. Tako je „rođen“ skejtbording u Avganistanu, časovi vožnje su ubrzo počeli, a 2009. je uz pomoć donacija otvoren i prvi natkriveni skejt park u Kabulu. Sa ponovnim dolaskom talibana na vlast 2021. godine, aktivnosti u Skejtistanu su privremeno obustavljene.

Zagrevanje pred trening u dvorani Skejtistana

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Zagrevanje pred trening u dvorani Skejtistana u Kabulu. Ovaj objekat, prvi od ukupno tri u Avganistanu otvoren je krajem 2009, zahvaljujući različitim donacijama, na zemljištu Olimpijskog komiteta Avganistana, koji je u startu podržao ideju. U zemlji u kojoj ratno stanje traje decenijama a gde je više od 60 odsto stanovništva mlađe od 18 godina Skejtistan je ponudio nešto sasvim novo: edukaciju i osnaživanje dece iz najsiromašnijih slojeva društva, kao i uspostavljanje poverenja među pripadnicima različitih etničkih zajednica putem zabave i osećaja slobode koju vožnja skejtborda pruža.
Skejtistan od samog početka ima značajnu ulogu u osnaživanju devojčica

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Kroz programe koji pored obuke vožnje skejtborda uključuju i edukativne aktivnosti sa ciljem povratka dece u školske klupe, Skejtistan od samog početka ima značajnu ulogu u osnaživanju devojčica, dece iz siromašnih porodica, kao i one se posebnim potrebama. U prilog značaju učešća u ovakvim programima za devojčice govori i podatak da one čine gotovo polovinu polaznika.
U pozadini se vidi logo IOU Rampi, poznatog nemačkog proizvođača skejt parkova.

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Posle zagrevanja čas u skejt parku može da počne. Instruktori, i sami bivši polaznici škole skejtbordinga obučavaju novopridošle đake osnovama vožnje. U objektu se osim skejt parka na zatvorenom nalaze učionice kao i kancelarije. U pozadini se vidi logo IOU Rampi, poznatog nemačkog proizvođača skejt parkova.
Jedan od instruktura demonstrira spust u polucevi

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Jedan od instruktora demonstrira spust u polucevi, neizostavnom elementu svakog skejt parka. Pravo na učešće u programima Skejtistana imaju deca uzrasta od 5 do 17 godina, pri čemu se starijima pruža mogućnost angažovanja kao instruktora mlađim polaznicima. Časovi za dečake i devojčice odvijaju se u razlčičitim terminima, što je uslovljeno pre svega kultorološkim razlozima.
Instruktor demonstrira flip, tehniku koja uključuje okretanje daske nogom u vazduhu.

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Instruktor demonstrira flip, tehniku okretanja daske nogom u vazduhu. Pored obuke, standardni program uključuje i časove u učionicama gde se polaznici upoznaju sa različitim temama kao što su ljudska prava, kultura i kursevi jezika, a o kojima se ne mogu dovoljno informisati u državnim školama. Tokom ovakvih sesija deca iz različitih slojeva društva se zbližavaju i grade prijateljstv,a do kojih je malo verovatno da bi u normalnim okolnostima došlo, obzirom na socijalne barijere koje postoje među lokalnim zajednicama.
Mladić izvodi grab, jedan od uobičajenih trikova u skejtbordingu gde skejter u vazduhi hvata skejt

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Mladić izvodi grab, jedan od uobičajenih trikova u skejtbordingu gde skejter u vazduhi hvata skejt. Standardno trajanje programa koji osim ovladavanja veštinama skejtbordinga uključuje i druge edukativne aktivnosti je dva sata.
Mural Šamsije Hasani, najpoznatije avganistanske grafiti umetnice

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Mural Šamsije Hasani, najpoznatije avganistanske grafiti umetnice krasi unutrašnjost prostorija Skejtistana. Ukrašavajući zidove Kabula motivima koji preispituju ulogu žene u avganistanskom društvu tokom protekle decenije, Šamsija je napravila pionirski iskorak u razvoju ulične umetnosti u Avganistanu ali i stekla svetsku slavu. U isto vreme, na ulicama Kabula počinju da se pojavljuju stensili sa antiratnom tematikom anonimnih autora koji deluju pod imenom „Talibenksi“.
Oliver Perković (1974), izvršni direktor i osnivač Skejtistana u svojoj kancelariji u Kabulu.

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Oliver Perković (1974), izvršni direktor i osnivač Skejtistana u svojoj kancelariji u Kabulu. Skejter od malih nogu, posle preseljenja u Kabul zapazio je oduševljenje lokalne dece ovim sportom nakon čega dolazi na ideju da osnuje Skejtistan. Kaže da je odmah primetio nekoliko stvari - prvo, da stanovništvo čini veliki broj mladih ljudi, drugo, da projekti koje osmišljavaju međunarodne organizacije nikada nisu smišljene na lokalu, već negde daleko, na primer u Sidneju ili Njujorku. „Treća stvar je da su svi ti projekti pokušali probleme da reše novcem, što se meni činilo nemogućim. Potrebno je poverenje, potreban je socijalni kapital uz finansijski", kaže on.
U okviru objekta nalazi se i mala prodavnica sa majicama u bojama nacionalne zastave i šemag ešarpe.

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, U okviru objekta nalazi se i mala prodavnica sa majicama u bojama nacionalne zastave i šemag ešarpe. Usled dramatičnih letošnjih dešavanja i povratka zemlje pod vlast talibana, doneta je odluka obustavljanju svih aktivnosti u Avganistanu. Organizacija je pomogla lokalnom stafu da se evakuiše i više od dve trećine je odlučilo da napusti zemlju. Dok su izgledi za nastavak bilo kakvih aktivnosti u Avganistanu trenutno krajnje neizvesni, uprava Skejtistana donela je odluku o ekspanziji na 20 novih lokacija širom sveta do kraja 2022. Tako su u poslednjih nekoliko meseci otvoreni objekti u Jordanu, Boliviji, Južnoafričkoj Republici i Keniji.
Starijim polaznicima pruža se prilika da apliciraju za neki od programa koji će im omogućiti dalju saradnju i uključenjost u zajednicu Skejtistana u vidu pozicija instruktora, mentora, organizatora događaja ili sticanje dodatnih praktičnih veština za angažovanje na projektima koje implementira ova nevladina organizacija.

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Starijim polaznicima pruža se prilika da apliciraju za neki od programa koji će im omogućiti dalju saradnju i uključenjost u zajednicu Skejtistana u vidu pozicija instruktora, mentora, organizatora događaja ili sticanje dodatnih praktičnih veština za angažovanje na projektima koje implementira ova nevladina organizacija.
Prostorije Skejtistana nalaze se u okviru kompleksa Gazi stadiona u širem centru Kabula

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Prostorije Skejtistana nalaze se u okviru kompleksa Gazi stadiona u širem centru Kabula. Počevši od vremena Amunulaha Kana, kralja Afganistana koji je težio modernizaciji zemlje i koji ga je izgradio, ovaj stadion svedoči usponima i padovima zemlje tokom 20. veka: na njemu je 1963. godine Djuk Elington održao legendarni koncert a 1990-tih talibani su upravo ovde organizovali javna bičevanja, kao i izvršenja smrtnih kazni vešanjem i kamenovanjem.
Putnik i fotograf Konstantin Novaković

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Putnik i fotograf Konstantin Novaković obišao je Avganistan 2013, godinama pre povratka talibana na vlast. Odlučio je da na put u zemlju, iz koje decenijama stižu najstrašnije vesti o ratnim razaranjima i napadima, krene kopnenim prevoznim sredstvima - automobilima i autobusima. Jer, kako kaže, „jedino takav vid putovanja, u kojem putnik deli prevozna sredstva sa stanovništvom, utapajući se u lokalni život, pruža najbolje mogućnosti da se doživi i shvati zemlja koja se posećuje".