Foto-dnevnik „Avganistan izbliza": Drumom do Herata

Putnik i fotograf Konstantin Novaković obišao je Avganistan 2013, godinama pre povratka talibana na vlast. Odlučio je da na put u zemlju, iz koje decenijama stižu najstrašnije vesti o ratnim razaranjima i napadima, krene kopnenim prevoznim sredstvima - automobilima i autobusima. Jer, kako kaže, „jedino takav vid putovanja, u kojem putnik deli prevozna sredstva sa stanovništvom, utapajući se u lokalni život, pruža najbolje mogućnosti da se doživi i shvati zemlja koja se posećuje". Kako se približavao Avganistanu, sve ga je više ljudi upozoravalo na opasnosti - od zabrinutih prijatelja i porodice pre samog puta, do ljudi u Turskoj i Iranu koji su ga pitali da li se oprostio od najbližih. „Trenutak kada sam se pozdravio sa iranskim graničnim policajcem i peške uputio prema graničnoj kontroli Avganistana će mi ostati u sećanju do kraja života, jer sam u tada zaista postao svestan da više nema povratka", kaže Novaković. Odatle je, linijskim taksijem, stigao do grada Herata.

Autor u gradskom parku u Heratu

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Vojska Avganistana je tada kontrolisala svega nekoliko magistralnih puteva u zemlji, dok su na ostalim deonicama bili talibanski kontrolni punktovi. Jedan od prohodnih bio je onaj od granice sa Iranom do Herata - grada u kome sam se prvi put susreo sa Avganistanom. Prethodno sam nedeljama istraživao profile ljudi iz Herata na sajtu Kaučsurfing (bilo ih je svega nekoliko) i odlučio da pišem Akramu, lokalnom slikaru koji pigmente sam izrađuje od peska i mom novom domaćinu. Tokom dana koje sam proveo sa njim i njegovim prijateljima iz umetničkih krugova, bio sam ganut gostoprimstvom, dobrotom i neiskvarenošću kakva se danas retko sreće, i impresioniran talentom, načinom razmišljanja i obaveštenošću, shvatajući koliko sam malo znao o Avganistanu. Narednih dana istraživao sam Herat, uz preteranu opreznost, stalno osvrtanje preko ramena i česte pozive domaćina, koji je želeo da se uveri da sam bezbedan; Na fotografiji: autor u parku u Heratu
Staro gradsko jezgro Herata

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Pogled na staro gradsko jezgro Herata, „Bisera Horasana“ kako je u prošlosti nazivan ovaj najznačajniji grad na zapadu Avganistana i treći po veličini u zemlji. Kao nezaobilazna tačka na Putu svile tokom stoleća, Herat je postao jedan od najbogatijih gradova Azije, a postavši prestonicom Timuridskog carstva početkom 15. veka postaje intelektualno i umetničko središte čitavog islamskog sveta. Uprkos turbulentnim zbivanjima tokom poslednjih decenija, Herat je u velikoj meri očuvao identitet, koji je u značajno definisan istorijskim i kulturnim vezama sa Iranom, ali i postao centar trgovinske razmene sa zapadnim susedom.
Citadela

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, U centru grada nalazi se impozantna citadela koja potiče iz vremena Aleksandra Makedonskog. Pre deset godina završena je temeljna restauracija ovog izuzetnog spomenika kulture, zahvaljujući pomoći Fondacije za kulturu Age Kana i vlade SAD. Herat je grad sa najvećim brojem očuvanih spomenika kulture u čitavoj zemlji, sa autentičnim starim gradskim jezgom, a neposredno uoči pada pod talibansku vlast, Unesko je odobrio da se grad upiše na Svetsku listu kulturne baštine.
Kebab spada među najpopularnija jela u Avganistanu

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Pored pilava koji se smatra nacionalnim jelom, kebab spada među najpopularnija jela u Avganistanu. Postoji više regionalnih varijacija, a uglavnom se priprema od jagnjećeg mesa i konzumira sa nanom - pljosnatim hlebom pečenim u tanduru.
Deca se igraju na improvizovanom ringišpilu izrađenom od drvenih greda i šipki za armaturu

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Deca se igraju na improvizovanom ringišpilu izrađenom od drvenih greda i šipki za armaturu ispred Gazar Gaha, mauzoleja lokalnog sufije Hauađe Abdulaha Ansarija. Stvar koja se u Avganistanu odmah primeti je neadekvatna infrastruktura - loši putevi, otvoreni kanalizacioni kanali, isključenja struje - što je veliki kontrast u odnosu na susedni Iran.
Dečaci odeveni u tradicionalne šalvar kamize kupaju se u reci Hari

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Dečaci odeveni u tradicionalne šalvar kamize kupaju se u reci Hari, kraj starog mosta Pol Malan na periferiji grada na putu koji vodi za Kandahar.
Upotreba dvokolica kao prevoznog sredstva još uvek još uvek opstaje Heratu

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Upotreba dvokolica kao prevoznog sredstva opstaje Heratu i ostalim gradovima, a pre svega u ruralnim sredinama širom zemlje. Ovakav tip tradicionalnog zaprežnog vozila - tonge - još uvek se koristi širom Indijskog potkontinenta, od susednog Pakistana do Bangladeša.
Ruševni i nakrivljeni minareti svedoče o nekadašnjoj veličini Musala kompleksa

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Ruševni i nakrivljeni minareti svedoče o nekadašnjoj veličini Musala kompleksa, monumentalnog timuridskog kompleksa džamija i medresa koji su Britanci minirali pri povlačenju pred Rusima 1885. godine. Od ukupno 20, danas je ostalo svega pet minareta kojima preti rušenje usled vibracija izazvanih saobraćajem u njihovoj neposrednoj blizini.
Šiitski mauzolej Šahzade Abdul Kasima

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Šiitski mauzolej Šahzade Abdul Kasima ubraja se među najznačajnije timuridske građevine u Heratu. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se sunitski mauzolej Šahzade Abdulaha. Brojni hodočasnici koji posećuju obe grobnice svedoče o religijskoj toleranciji koja je u Heratu opstala do današnjih dana - osim šiitskih i sunitskih mauzoleja, u gradu postoje i staro jevrejsko groblje, jaka tradicija sufizma i kultova lokalnih svetitelja. Različitosti su uspele da nadžive prethodnu, relativno kratku ali traumatičnu, vladavinu talibana. Sudbina Herata u svetlu najnovijih dešavanja ostaje neizvesna.
Prizor iz mauzoleja Hauađe Galtana Valija gde dvojica muškaraca pokušavaju da obuzdaju prijatelja zaposednutog mističnim transom.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Prizor iz mauzoleja Hauađe Galtana Valija - dvojica muškaraca pokušavaju da obuzdaju prijatelja zaposednutog mističnim transom. Veruje se da mesto na kojem je sahranjen ovaj sufija poseduje čudnovatu energiju: pošto čovek legne i zatvorenih očiju zamisli želju, nekakva sila je pokrene nakon čega nastavlja da se nekontrolisano kotrlja oko sopstvene ose, ulazeći u neku vrstu religijskog transa.
Velika džamija u Heratu

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Velika džamija u Heratu čija istorija seže do 13. veka odnosno perioda Guridske dinastije svoj konačni izgled dobila je sredinom prošlog veka. Ova monumentalna građevina danas ima funkciju saborne džamije i nalazi se u starom gradskom jezgru.
Ukrcavanje na let domećeg avioprevoznika Arijana za Kabul na aerodromu u Heratu.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Obzirom da je Herat sa svih strana u vreme moje posete bio okružen talibanskom teritorijom jedini bezbedan način da se stigne u Kabul bio je avionom. Bilo je moguće putovati autobusom preko Kandahara i Gaznija, što je izuzetno rizično čak i za same Avganistance, usled čestih talibanskih kontrolnih punktova. Zato sam odlučio da taj deo puta ipak pređem avionom, domaćeg avioprevoznika Arijana. Zbog loše reputacije i čestih kašnjenja, ova aviokompanija je dobila nadimak „Inšala erlajnz“.
Pri ulasku u avion sreo sam mladića sa kačketom na kojem je ćirilicom pisalo „Crvena zvezda“.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Pri ulasku u avion sreo sam mladića sa kačketom na kojem je ćirilicom pisalo „Crvena zvezda“. U kratkom razgovoru mi je rekao kako nije znao da je Crvena zvezda poznati fudbalski klub, već da je mislio da piše „nešto na ruskom“.