You’re viewing a text-only version of this website that uses less data. View the main version of the website including all images and videos.
Ulične fotografije pokazuju kako je Kina izgledala osamdesetih godina
Britanski fotograf Edrijen Bredšo stigao je u Peking 1984. godine i narednih 30 godina beležio kako se menjala kultura u Kini.
U novoj knjizi Otvorena vrata: Kina osamdesetih (The Door Opened: 1980s China), Bredšo prikazuje scene svakodnevnog života u Kini, vadeći ih iz arhive koja broji skoro dva miliona slika.
Ovo je njegov odabir fotogafija, sa opisima samog autora.
Bredšo za sliku iznad kaže:
„Velike crvene propagandne panoe na prometnim raskrnicama, postepeno su smenjivali reklamni bilbordi, najčešće stranih brendova elektronike, kojih nije bilo u prodavnicama. Ideja je bila da se izgradi svest dok Kina ne postane dovoljno bogata da kupi uvozne proizvode".
„U to vreme je bilo vrlo neobično videti stranca u Šangaju, nekada kosmopolitskom kineskom gradu", kaže Bredšo.
Tokom 1985. Bredšo je proveo nedelju dana sa bokserskim šampionom Muhamedom Alijem i njegovom pratnjom i zahvaljujući tom iskustvu odlučio da ostane u Kini.
„Muhamed Ali je bio jedan od prvih stranaca koje sam slikao u poseti Kini. Smatralo se da on može da im pomogne da budu domaćini Olimpijskih igara u budućnosti", kaže ona.
„Rani znaci Parkinsonove bolesti nisu smetali da ga ljudi prepoznaju na svakom koraku, sa odličnim smislom za humor i spretnošću u rukama za sparing - član Magičnog kruga - Ali izazivao je osmehe i radost gde god bi se pojavio".
„To je verovatno bila prva modna revija u reformisanoj Kini. Izrazi lica ljudi u publici su neprocenjivi".
„Neverovatno mi je koliko je bila zapuštena druga strana reke u Šangaju. Nije bilo čak ni mostova. Danas su tu mostovi, tuneli, podzemne linije i vidik koji se takmiči sa Menhetnom".
„Ko zna, možda je neko dete od ovih postalo pravi astronaut. U to vreme niko nije mislio da je to moguće".
„Nežnost ovog trenutka je još upečatljivija kada se uzme u obzir da je baka rođena u vreme kada je bilo normalno da ženama sakate stopala vezivanjem".
„Korišćenje elektronskih uređaja bilo je neverovatan statusni simbol u Kini. Gde god sam išao pitali su me koliko košta moj foto-aparat".
„Na uličnim pijacama bilo je proizvoda u velikim količinama i o svim cenama se moglo pregovarati. To je mesto odakle je krenula nova ekonomska era - sa seljacima koji su zarađivali više, kad su bili produktivniji".
„Osamdesetih u Kini skoro niko nije znao za rashladne uređaje. Kada bi leti temperatura dostizala 40 stepeni, ljudi bi ostajali napolju do kasno i uskakali u svaku vrstu vode".
„Sa Bertolučijem sam se upoznao kada je prvi put dolazio u Peking i pregovarao o ulazu u Zabranjeni grad, za snimanje filma Poslednji kineski car.
„Šetali smo po Carskoj palati i rekao mi je da je kao dete bio fasciniran pričom o caru koji je smenjen i rehabilitovan u novom sistemu. Posebno je želeo da mi pokaže prolaz u kom je poslednji car Pu Ji učio da vozi bicikl, što će biti značajan momenat u filmu", kaže Bredšo.
Fotografije su zaštićene autorskim pravima.