Romeo i Julija u žabljem svetu: 'Najusamljenija' žaba na svetu konačno ide na dejt

Julija: Ovo je ženka koja ide na dejt

Autor fotografije, Robin Moore, Global Wildlife Conservation

Potpis ispod fotografije, Julija: Ovo je ženka koja ide na dejt
    • Autor, Helen Brigs
    • Funkcija, BBC novinarka

Žaba, za koju se verovalo da je poslednja te vrste na svetu - ipak je dobila potencijalno društvo i životnog saputnika.

Romeo, koji je u naučnim krugovima bio poznat kao 'najusamljenija' žaba na svetu, proveo je deset godina u izolaciji u akvarijumu u Boliviji.

Naučnici kažu da su mu možda konačno pronašli Juliju, nakon ekspedicije u udaljenoj bolivijskoj šumi.

U potoku u šumi su pronašli pet vodenih žaba iz porodice Sehuencas. Žabe su odveli iz prirodnog okruženja sa ciljem uzgoja, a nakon toga će ih vratiti u divljinu.

Teresa Kamačo Badani je šefica herpetologije u Prirodnjačkom muzeju u Koćabambi. Ona je ujedno bila i lider ove ekspedicije.

Optimistična je da će se suprotnosti privući, čak i u žabljem slučaju: „Romeo je miran i opušten i ne kreće se mnogo", rekla je ona za BBC. „Zdrav je i voli da jede, ali je nekako stidljiv i spor."

Julija, međutim, potpuno je različite naravi: „Energična je, puno pliva i mnogo jede, a ponekad pokušava da pobegne."

Pet žaba - tri mužjaka i dve ženke - prve su vodene žabe ove vrste koje su naučnici primetili u divljini u poslednjih deset godina, uprkos brojnim ekspedicijama u bolivijskim šumama.

Romea su pronašli pre 10 godina, a biolozi su već tada znali da je njegova vrsta ugrožena. Ipak, nisu očekivali da će ostati sam tako dugo.

Dobio je međunarodnu pažnju pre godinu dana kada su mediji pisali o tome da mu naučnici bez uspeha traže partnera, a čak su mu napravili i profil na jednom od sajtova za upoznavanje.

Žabe koje su pronađene u šumi u Boliviji su sada u karantinu u konzervatorskom delu muzeja, gde kreće trka sa vremenom, kako bi se sprečilo izumiranje vrste.

Juliju drži naučnica teresa Kamačo Badani

Autor fotografije, Robin Moore, Global Wildlife Conservation

Potpis ispod fotografije, Juliju drži naučnica teresa Kamačo Badani
Presentational grey line

Sehuencasvodene žabe: Činjenice

  • Vodenih žaba (Telmatobius yuracare) nekada je bilo pregršt u potocima, rekama i ribnjacima u šumi planinog dela Bolivije
  • Broj vodenih žaba zatim brzo opada u Boliviji, Ekvadoru i Peruu
  • Suočavaju se sa brojnim pretnjama - uključujući klimatske promene, uništavanje staništa i brojnih jata pastrmki
Presentational grey line

„Imamo realnu šansu da sačuvamo Sehuencas vodene žabe - obnavljajući ekosistem koji je bio izuzetno raznolik u šumama Bolivije i generišući važne informacije o tome kako da sačuvamo slične vrste kojima preti opasnost od izumiranja."

Pet žaba je pronađeno na ekspediciji

Autor fotografije, Stephane Knoll, Museo de Historia Natural Alcide d

Potpis ispod fotografije, Pet žaba je pronađeno na ekspediciji

Naučnici će žabe zaštititi od zarazne bolesti, chytridiomycosis, koja uništava vodozemce širom sveta.

Romeo će nakon toga i imati priliku da upozna Juliju. Stručnjaci očekuju da tada možda i dođe do parenja, nakon čega bi žabe mogle da se vrate u prirodno stanište.

U Boliviji se 22 odsto vodozemaca različitih vrsta suočava sa nekim stepenom opasnosti od izumiranja, zbog gubitka staništa, zagađenja i klimatskih promena.

Traže žabe u brzacima

Autor fotografije, Stephane Knoll, Museo de Historia Natural Alcide d

Teresa Kamačo Badani kaže da je Romeova priča važna da bi se skrenula pažnja - na patnju ovih vodozemaca.

U drugim potocima i vodama nije pronađena nijedna vodena žaba, što je zabrinulo stručnjake i pokrenulo pitanja o održivosti ekosistema.

„Romeova priča je dobra prilika da ljudi razumeju pretnje sa kojima se ekosistem suočava, kao i da shvate koliko je bitno da pomognemo Romeu i njegovoj vrsti", rekla je ona.

Ostali vodozemci, kao što je divlja žaba sa Majorke ili ugrožena vrsta iz Tanzanije, uzgajani su uz pomoć naučnika, a zatim vraćeni u prirodu. Njihova populacija je na ovaj način umnogome uvećana.

„Ovi primeri nam daju nadu da postoje rešenja za održavanje naše divne biološke raznolikosti, za zaštitu ugroženih, pa čak i izumrlih vrsta, kao i za njihovo vraćanje i obnavljanje ovih ekosistema", kaže naučnik Kris Džordan.

Sve vrste su važne i ne treba ih potcenjivati jer njihova DNK nosi milione i milione godina evolucije, dodao je on.

Pratite Helen na Tviteru.