Skejterska biblija koja je otišla u istoriju

    • Autor, Uroš Dimitrijević
    • Funkcija, BBC novinar
  • Vreme čitanja: 4 min

Devedesetih i početkom dvehiljaditih, dok su ljudi umesto skrolovanja po ekranima okretali masne listove papira, časopis Transworld Skateboarding je za srpske skejtbordere bio jedan od retkih prozora u svet.

Mihajlo Jeremić - Mikac, vlasnik prodavnice skejt opreme Longboard shop, seća se kako su on i njegovi prijatelji tražili od ljudi koji putovali u inostranstvo da im donesu primerak časopisa.

„Recimo, otac od jednog druga bi išao negde, pa bismo mu objašnjavali kako izgleda omot i naslovnica, nadajući se da će uspeti da nađe", priča Jeremić.

Više od tri i po decenije su na Transworld Skateboarding naslovnice „sletali" najbolji trikovi, a 6. marta ove godine je objavljeno da štampano izdanje zvanično prestaje da izlazi.

„Hvala svima koji su radili na ovom magazinu duže od 36 godina.

„I hvala vama, našim pretplatnicima, čitaocima i publici na podršci svih ovih godina. Prelazimo na sledeće poglavlje", naveli su na zvaničnom Instagram profilu.

Iz kompanije su istakli da će nastaviti da rade na digitalnim projektima, kao i da će se povremeno pojaviti specijalna, ograničena štampanja izdanja.

Mnogi čitaoci su putem društvenih mreža odali počast magazinu.

Dok su se čitaoci prisećali kada su i kako nabavali prvi broj, pojedini vozači su se setili naslovnica na kojima su se našli.

Traganje za magazinom

Za 36 štampanih godina, skejterski časopis je našao put i do srpske publike.

Prve primerci su donošeni iz inostranstva, a kasnije je magazin mogao da se nabavi u različitim skejt šopovima i specijalizovanim prodavnicama za časopise.

„To je bio jedini medij gde si mogao da pročitaš i vidiš u kom smeru i pravcu se razvija skejtbording u tom trenutku", kaže Jeremić koji je na skejt stao 1992. godine.

Ipak, nije stizao toliko redovno, cena je često bila previsoka, a u mnogim gradovima nije mogao ni da se nabavi.

Danilo Pisanjuk, skejter koji trenutno vozi za brend Error of Harmony, nije mogao da dođe do primerka Transworld Skateboarding-a u rodnoj Subotici.

„U Subotici 2005. godine nije bilo skejt šopova, pa magazini nisu ni mogli da dođu do mene i moje ekipe", kaže Pisanjuk za BBC.

Kako kaže, do informacija su dolazili preko diskova koje su im narezivali stariji vozači.

„Od američkih sam čitao prvo Trasher, i to neki star skoro deceniju, a Transworld sam našao tek prilikom putovanja u inostranstvo."

Ono što je Danilo prelistavao bili su slovenački časopis Pendrek i mađarski Ofline.

„Biblija"

Kada bi Transworld Skateboarding konačno stigao u Srbiju, sledilo je okupljanje po kućama i „detaljno analizaranje" magazina.

„Najviše smo voleli da gledamo sekvence trikova u fotografijama. To smo posmatrali detaljno - gledali položaj tela, zamišljali ugao, pitali se koliki je zalet potreban za trik - kako bi to sutra probali da iskopiramo na ulici", objašnjava Jeremić.

Skejteri su se prema ovom magazinu odnosili pažljivo i s poštovanjem, kao „prema bibliji", objašnjava Jeremić.

„Prelistaš i čuvaš ga za kišne dane. Tada ga njuškaš, listaš, jer kad je lepo vreme, zna se gde si - na ulici, na skejtu."

Ivan Dinić, fotograf i skejter, prvi put se susreo sa ovim listom tokom njegovih tinejdžerskih dana.

„Sećam se da sam jako dugo vrteo taj jedan broj, proučavao svaku stranu i upijao sve što tamo piše", kaže Ivan.

Ivan je i tokom pripreme diplomskog rada o skejt supkulturi u Srbiji koristio časopise kao što su Thrasher, The Skate Mag, Skateboarder i naravno Transworld.

„Koristio sam izjave koje su opisivale određene periode u supkulturi, fotografije dasaka, ilustracija i mesta gde se skejt vozi", objašnjava on.

Kaže da su ove listove uglavnom vodili novinari koji su i sami bili skejteri.

„Skejteri su tako sami hroničari svoje istorije i zato su ovi listovi, kao takvi, veoma vredni."

Vozi dalje

Iz kompanije su najavili da će „sa istim entuzijazmom" nastaviti rad na digitalnim projektima.

Skejterima jeste lakše da trikove uče i prate iz videa, ali nekima će ipak nedostajati štampano izdanje.

„Postoji nešto u tom taktilnom iskustvu kada vrtite strane i imate list u rukama, na polici, pa možete uvek da mu se vratite, čisto da prelistate", kaže Ivan.

Sličnu nostalgiju prema hartiji oseća i Jeremić.

„Taj gušt da uzmeš list u ruke, da gledaš koje su nalepnice na rampi zalepljene, kakva je sredina", kaže i ponovo se vraća na beskonačno prelistavanje.

„Toliko puta si ga prelistao da više gledaš pozadinu svega, a ne sam trik."

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]