Uspavljivanje kućnih ljubimaca: 'Kao kad izgubiš nekog bliskog'

Autor fotografije, Privatna arhiva
- Autor, Jelena Subin
- Funkcija, BBC novinarka
- Vreme čitanja: 7 min
Svaki put kada ugledam nepokretnog komšijskog nemačkog ovčara, pitam se da li je to dostojan život.
Dodatno me rastuži trenutak kada vidim kako ga nose, podupiru telo nekim pojasom, dok se zadnje noge vuku po betonu.
Ne vidim da je srećan.
Za njih ne znam.
Ali se jasno sećam trenutka kada smo porodično odlučili da uspavamo našeg Hunda, nemačkog ovčara.
Više nije mogao da hoda i svaki trenutak koji je za nas predstavljao nadu i ljubav, za njega je bio bolan i neizdrživ.
Sve dok se nismo pozdravili.
Pre 21 godinu.
„Koliko god zvučalo grubo, eutanazija, u smislu prekida života, naročito kod kućnih ljubimaca, u pozadini ima i humanitarni aspekt.
„Latinska poslovica kaže: Dok dišem, nadam se, ali kada je u pitanju veterinarska medicina, tu humanost više pokazujemo tako što ćemo sprečiti i skratiti patnju ljubimcima“, kaže Siniša Gatarić, veterinar iz Prnjavora, u Bosni i Hercegovini, za BBC na srpskom.
Postoje i određeni problemi i bolesti zbog kojih veterinar preporučuje uspavljivanje, dodaje Gatarić, ali je odluka uvek na vlasniku.
„Brojni su razlozi za odlaganje eutanazije.
„Važno je i razumeti da to znači da više nikada nećemo videti, često najboljeg prijatelja“, kaže Slađana Marković, psihološkinja, za BBC na srpskom.
Tuga za ljubimcem aktivira iste mehanizme u mozgu kao i gubitak bliske osobe, dodaje.

Autor fotografije, Privatna arhiva
Priča o Beli
Bila je maltezerka, dobar i poslušan pas, a kao štene preletela je nekoliko kontinenata i okeana kako bi iz Australije sa vlasnicom Oljom stigla u Beograd, glavni grad Srbije.
„Imala je 13 godina kada su je uspavali. Nismo mi to želeli, ali je za nju to bilo najbolje.
„Bela je bila neverovatan ljubimac, sestra me je molila da je ostavim u Australiji, ali kad sam se preselilia u Beograd i ona je došla sa mnom“, priča Olja Eklof za BBC na srpskom.
Bela je, kaže, bila veseo pas, putovala je svuda sa njima i bila deo porodice.
„A onda se razbolela, imala je srčane smetnje koje su u početku uspešno lečene.
„Ali poslednjih pola godine njenog života imala je nekoliko epileptičnih napada, pa su se problemi ređali jedan za drugim“, nastavlja Olja.
Onda su organi počeli da joj otkazuju.
„Više nas nije prepoznavala, nije mogla da hoda, bili smo veoma tužni i samo smo čekali vesti od veterinara.
„Kada nam je rekao da su u pitanju sati nismo hteli da dozvolimo da umre u mukama“, sada već teže izgovara ove reči.
Pustili smo je da ode, jer je tako bilo najlakše za nju, dodala je uz dubok uzdah.
„Htela sam da odem da se oprostim, ali mi je veterinar rekao da je bolje ako je se ne sećam u tom stanju.
„Shvatili smo da je njena uloga na ovom svetu završena i da je naša odgovornost da se ne muči pred kraj“, kaže.
Za Olju je to, kaže, bio najteži period u životu, teži nego kada je izgubila neke članove porodice.
„Neizmerno smo tugovali. Plakala sam mesec dana bez prestanka.
„Onda je suprug odlučio da je vreme da uzmemo novog psa, novu bebu, jer više nije hteo da me gleda takvu“, priča Olja.

Autor fotografije, Privatna arhiva
Tuga nije otišla, praznina i bol i dalje su tu, ništa nije zamenjeno, objašnjava.
„Hani, naš novi pas je pudla i sušta je suprotnost Beli.
„Mnogo je opasna. U tih kilogram i po koliko ima je 'otrov'.
„Uništava sve, grize nas, radi šta hoće“, mrva radosti čuje se u Oljinom glasu.
Kaže da još nije primila sve vakcine, pa je nosi umotanu u ćebe po ulici, kako bi upoznala kraj u kojem živi.
„Skrenula mi je misli, nemam kad toliko da tugujem jer imam obavezu oko nje, ali Bela nije zaboravljena niti će biti“, kaže Olja.
Tuga se ne leči lako
U istraživanju sprovedenom u Velikoj Britaniji, na uzorku od 975 ljudi, 20 odsto je reklo da im je gubitak ljubimca emocionalno teže pao nego neke bliske osobe.
„Zato ljudi svesno odlažu proces koji je neminovan.
„Moramo, međutim, da budemo svesni da je to sebično gledište i da je važno da ljubimca oslobodimo bola i da ga pustimo“, kaže psihološkinja Marković.
Objašnjava i da ne postoji univerzalna vremenska odrednica kada treba nabaviti novog ljubimca, jer to zavisi od čoveka do čoveka.
Ponekad ljudi odmah posle smrti ljubimca uzmu novog, kako bi popunili prazninu, ali žurba zapravo ne leči tugu, kaže ona.
„Svakako, ni brzina uzimanja novog psa nije povezana sa manjom tugom.
„Važno je dati vremena da se zaleči rana, da prođe proces tugovanja“, kaže.
Pojedine ankete, dodaje, pokazuju da je 28 odsto ljudi spremno da uzme novog ljubimca posle jednog do tri meseca, dok 15 procenata nikad ne udomi drugu životinju.
Pogledajte video: Da li biste klonirali kućnog ljubimca
Priča o Srletu i Simi
Kućni ljubimci imaju privilegiju da odu bez bolova i mučenja, kaže Sanja Kamenov iz Beograda, za BBC na srpskom.
„Ostala sam bez Srleta, koji je tada imao 15 godina, i Sime, koji je bio mlađi, ali je dobio rak. Oni su bili moja deca.
„Simi se glava izobličila od kancera i nisam htela da ga mučim“, kaže.
Bilo joj je dovoljno da ih vidi i da odmah zna ako nešto nije u redu.
„Za ovog mlađeg mi je žalije jer nije proživeo sve što je mogao. To je toliko bolno da ne mogu ni da objasnim.
„Svaki put je teško. To su bića sa kojima živiš, spavaš“, dodaje.
Kada je veterinar uspavljivao Srkija i Simu bila je pored njih.
„Nisam dozvolila da budu sami. Htela sam da mene gledaju poslednji put.
„Pričala sam sa njima. Ljubila sam ih, sve dok se nisu uspavali“, jedva izgovara.
Kaže i da je mnogo lakše kada neko ima više ljubimaca, jer je to onda druga energija i nema mnogo vremena za razmišljanje.
„Ima sebičnih ljudi koji zbog sebe ne žele da uspavaju ljubimca, a ne zbog životinje.
„Da bi njima bilo lakše, jer ne mogu da se oproste. Ali, to je loše za ljubimce“, smatra Sanja.

Autor fotografije, Privatna arhiva
Kada treba uspavati ljubimca?
Postoje ozbiljne dijagnoze kada veterinari preporučuju da se kućni ljubimac uspava.
„Teška maligna oboljenja, ozbiljne komplikacije posle saobraćajnih nesreća ili drugih nezgoda, kada dođe do oštećenja kičme ili drugih vitalnih organa, samo su neki od razloga zbog kojih se preporučuje eutanazija“, objašnjava veterinar Gatarić.
Kada vlasnik pristane, životinja se uvodi u opštu anesteziju i tek kada zaspi, daje se sredstvo koje dovodi do prestanka rada srca.
„Zato se i zove uspavljivanje psa“, kaže Gatarić.
Pogledajte i ovaj video: Bezgranična ljubav - pas nedeljama čekao vlasnika ispred bolnice
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk



































