Zločin u Australiji: Pomilovanje posle 20 godina nošenja etikete „najgore australijske majke“

Autor fotografije, Supplied
- Autor, Hana Riči
- Funkcija, BBC Njuz, Sidnej
Ketlin Folbig su nazivali raznim imenima. „Ubica beba", „najgora australijska majka" i „čudovište".
Ali, u ponedeljak, Folbig je izjavila da je „izuzetno zahvalna" dok je izlazila na slobodu prvi put posle 20 godina, pošto je pomilovana za ubistvo četvoro sopstvene dece.
Istorijska odluka usledila je posle jedne od najtežih pogrešnih presuda u istoriji Australije, tvrde njeni advokati, i stavila pod lupu ono što stručnjaci nazivaju „očigledno nepouzdanim i mizoginim" dokazima koji su pomogli da bude osuđena 2003.
Bio je to slučaj prepun patnje koji je izazvao veliku medijsku pompu i doveo do toga da muž Ketlin Folbig svedoči protiv vlastite supruge na njenom suđenju.
Na kraju će zalaganje prijateljica i novi nalazi naučnika iz čitavog sveta - među kojima su i Nobelovi laureati - dovesti do njenog oslobađanja.
Preispitivanje prvobitne presude
Folbig, koja je nije prestajala da tvrdi da je nevina, živela je život ispunjen traumom.
Pre njenog drugog rođendana, njen otac - koji je imao istorijat porodičnog nasilja - izbo je nožem njenu majku na smrt.
U godini koja je usledila, selila se između domova rodbine pre nego što ju je konačno usvojio par u Njukaslu, u Novom Južnom Velsu.
To je incident koji će tužioci kasnije koristiti protiv Folbig na njenom suđenju, tvrdeći da je bila predisponirana za nasilje.
Ona je 2003 osuđena je na 40 godina zatvora za ubistvo sopstvene dece Sare, Patrika i Lore, kao i ubistvo iz nehata prvog sina Kejleba.
Svo četvoro dece umrlo je naprasno između 1989. i 1999, u uzrastu između 19 dana i 18 meseci.
Tužioci su tvrdili da ih je Folbig ugušila.
Kejleb, koji je patio od blage laringomalacije - stanja koje utiče na disanje - umro je u snu 1989.
Patrik, kojem je postavljena dijagnoza kortikalnog slepila i epilepsije, umro je ubrzo posle toga od posledica moždanog udara.
Sara i Lora - koje su patile od respiratornih infekcija - takođe su umrle u svojim krevecima.

Autor fotografije, EPA
Presuda Ketlin Folbig je posle uložene žalbe smanjena na 30 godina, ali je niz drugih žalbi na njene presude bio odbijen.
Naknadno otvorena istraga o slučaju 2019. samo je dao veću težinu prvobitnim posrednim dokazima uz čiju pomoć je stavljena iz rešetaka.
Ali ove nedelje je najnovija istraga, koju je predvodio penzionisani sudija Tom Betherst, zaključila da postoji osnovana sumnja u krivicu Ketlin Folbig, usled pojavljivanja novih naučnih dokaza da su njena deca mogla da umru prirodnom smrću zbog izuzetno retke genetske mutacije.
Istraživanje je predvodila Karola Vinuesa, profesorka imunologije i genomske medicine sa Australijskog nacionalnog univerziteta.
Ona je prvi put počela da se bavi ovim slučajem 2018, usred sve veće zabrinutosti medicinskih stručnjaka.
Nakon sekvenciranja DNK Ketlin Folbig, profesorka Vinuesa i njen tim su napravili genetsku mapu, koju su potom upotrebili da identifikuju mutirane gene.
Jedan od najznačajnijih, poznat kao CCALM2 G114R, bio je prisutan kod Folbig i njene dve ćerke.
Zapanjujuće, ali istraživanje ga je povezalo sa retkim stanjem koje se dešava kod jedne u 35 miliona osoba i može da izazove ozbiljne srčane abnormalnosti.
To je zato što genetska varijanta CALM G1142R može da ometa protok kalcijumskih jona u ćelije - što na kraju može da zaustavi rad srca.
Istraživanje tima profesorke Vinuese takođe je otkrio da su Kejleb i Patrik imali drugačiju genetsku mutaciju, povezanu sa iznenadnim napadom epilepsije kod miševa.
Ovi nalazi prebacili su težište tasova u korist Ketlin Folbig, dokazavši da su šanse da njena deca umru od srčanih abnormalnosti kao novorođenčad bile uznemirujuće visoke.
Oborena teorija i drugi propusti
Smrt njene ćerke Lore u februaru 1999. pokrenula je prvobitnu policijsku istragu o Folbig.
„Moja beba ne diše", rekla je ona operatorki hitne pomoći u to vreme, govoreći iz svog doma u ruralnom gradu Singltonu.
„Već sam imala tri sindroma iznenadne smrti novorođenčeta", nastavila je da govori na snimku, koji je kasnije emitovan na njenom suđenju.
Lorina smrt je značila da su Folbig i njen muž Kreg Folbig izgubili svu njihovu decu.
Ali, iako je Kreg Folbig isprva saslušan i uhapšen u sklopu istrage, on je uskoro počeo da pomaže policiji da izgradi slučaj protiv njegove žene, predavši policiji njene intimne dnevnike i svedočeći protiv nje.
Tokom novootvorene istrage iz 2019. o ovom slučaju, on je odbio da da uzorak vlastite DNK koji su mu tražili njeni advokati.
Folbigovi advokati kažu da je on i dan-danas ubeđen u krivicu bivše supruge.
Glavni argument tužilaštva na suđenju 2003. bio je da je statistički nemoguće da toliko mnogo dece Ketlin Folbig umre slučajno.

Autor fotografije, Fairfax Media/Getty Images
U njihovoj argumentaciji, naveli su danas naširoko diskreditovani pravni koncept poznat kao „Medouov zakon", koji navodi da je „jedan sindrom iznenadne smrti novorođenčeta tragedija, dva su sumnjiva, a tri su ubistvo dok se ne dokaže suprotno".
Ovo načelo nazvano je po Roju Medouu, koji je nekada bio opisivan kao najeminentniji britanski pedijatar.
Ali, njegova reputacija počela je ubrzano da se kvari posle niza izrečenih pogrešnih presuda u slučajevima koji su se oslanjali na njegovu teoriju.
On je 2005. bio ispisan iz britanskog medicinskog registra zato što je priložio dokaz koji je doveo u zabludu na suđenju Seli Klark - advokatkinje proglašene krivom i zatvorene za ubistvo dvoje njenih novorođenčadi 1999.
Presuda protiv Seli Klark poništena je 2003, ali njena rodbina kaže da se ona nikad nije oporavila od traume zbog te patnje i umrla je od akutnog trovanja alkoholom 2007.
Ema Kanlif, profesorka prava sa Univerziteta Britanske Kolumbije koja je napisala knjigu o slučaju Ketlin Folbig, kaže da su Medouov zakon „temeljno osporavala medicinska istraživanja" još od njegovog nastanka i „uvek je bio u suprotnosti sa načelom da je na državi da dokaže zločin van svake sumnje".
„U zemljama Komonvelta, praksa optuživanja majki na osnovu sumnje u obrazac smrti novorođenčadi u porodici, manje je ili više prekinuta u potpunosti posle 2004", objašnjava profesorka Kanlif.
„Pogrešna presuda Sali Klark bila je prvi udarac za Medouov zakon. Ali tek je posle slučaja Anđele Kenings 2004. Engleski žalbeni sud rekao da 'ovoj argumentaciji nema mesta na našim sudovima'."
„Tada je trebalo da ona u potpunosti bude izbačena iz pravnog postupka, ali Australiji je trebalo više vremena za to."
Nije to bio jedini propust u slučaju Ketlin Folbig.
Dokazi koje je koristilo tužilaštvo bili su potpuno posredni, oslanjajući se na dnevnike Ketlin Folbig - koje nikad nisu proučili psiholozi ili psihijatri na suđenju - da bi je predstavili kao nestabilnu majku, sklonu izlivima besa.
U jednoj dnevničkoj belešci, zapisanoj 1997. ubrzo posle rođenja njene ćerke Lore, Folbig je napisala:
„Jednog dana ona će otići. Drugi su već otišli, ali ova neće otići na isti način. Ovaj put sam spremna i znam na koje signale u sebi da obratim pažnju."
Ovaj i slični komentari predstavljeni su kao priznanje krivice.
Ali, u najnovijoj istrazi iz 2022. o ovom slučaju, psihološki i psihijatrijski eksperti odbacili su to tumačenje.
„Što se tiče dnevničkih beleški, dokazi sugerišu da su to pisanija depresivne majke, koja krivi sebe za smrt svakog svog deteta, što se razlikuje od priznanja da ih je ubila ili da im je na neki drugi način naudila", Majkl Dejli, državni tužilac Novog južnog Velsa, rekao je kad je obznanio pomilovanje Ketlin Folbig ove nedelje.
Profesor Kanlif tvrdi da je u svojoj suštini presuda protiv Folbig 2003. bila zasnovana na „uzgrednoj mizoginiji" i „slabo prikrivenim stereotipima o ženama".
„U krivičnom slučaju kad je majka osumnjičena da je naudila deci, predstava o tome šta predstavlja dobro majčinstvo postaje mnogo uža, tako da ponašanje koje se inače doživljava kao svakodnevno počne da se predstavlja kao sumnjivo", kaže ona.
Profesorka Kanlif dodaje da je tužilaštvo koristilo „diskriminatorsku argumentaciju" da bi opisalo Folbig kao navodno nesposobnu majku, samo da bi je predstavilo kao ubicu.
„Oni su ukazivali na činjenicu da je ona ostavljala Saru subotom ujutro kod članova porodice da bi išla na honorarni posao kako bi zaradila više novca za domaćinstvo kao dokaz da nije volela Saru, da nije želela da se stara o njoj i da je stoga bila sposobna da ubije Saru", kaže ona.
'Prvi put spavam normalno posle 20 godina'
U video saopštenju posle oslobađanja, Folbig je rekla da se oseća „zahvalno" zbog pomilovanja, ali da će „zauvek tugovati i da će joj zauvek nedostajati njeno četvoro dece".
Prvu noć van zatvora provela je jedući picu sa najstarijom prijateljicom Trejsi Čepmen - koja je prevodila kampanju za oslobađanje Folbig.
„Spavala je u pravom krevetu. Rekla je da je to prvi put da je spavala normalno u poslednjih 20 godina", rekla je Čepmen kasnije novinarima.
Iako je Folbig pomilovana, njena presuda i dalje stoji - što znači da je i dalje čeka dug put ako želi da je poništi i zatraži odštetu.
Prvi korak biće da penzionisani sudija Tom Betherst podnese potpuni izveštaj o slučaju, pre nego što ga prosledi Sudu za krivične žalbe Novog Južnog Velsa koji će dati konačnu reč.
„Ne postoji dobar automatski proces u Australiji za procenjivanje pitanja odštete u slučajevima kada je došlo do izricanja pogrešne presude", kaže profesor Kanlif.
„A opet, Keltin će potencijalno morati da se upusti u neprijateljski nastrojen proces da bi dokazala svoje pravo na odštetu".
A što se tiče domino efekta ovog slučaja - stručnjaci tvrde da će pomilovanje Ketlin Folbig baciti novo svetlo na to koliko je sporo australijski pravni sistem reagovao na nove naučne nalaze.
„Sada mora da se postavi pitanje: kako da stvorimo sistem u kom složena i nova nauka može spremnije da pomogne pravosudnom sistemu?", rekla je Australijska akademija nauka u saopštenju ove nedelje.

Pogledajte video

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]














