Turska, sport i običaji: Pelivani iz Jedrena - rvanje za čast i prestiž

Kirkpinar je tradicionalno takmičenje pelivana, nauljenih rvača koje se svakog leta održava Jedrenu, gradu na krajnjem severozapadu Turske. Rvanje na ovom prostoru ima dugu tradiciju koja po nekim mišljenjima seže čak u vreme dolaska Huna na prostor Trakije, dok se zvanični datum uspostavljanja Kirkpinara vezuje za dolazak Osmanlija, odnosno 1360. godinu što ga čini jednim od najstarijih u kontunuitetu održavanih sportskih takmičenja na svetu. Zahvaljujući tome, kao i činjenici da pelivanstvo u Turskoj ima status nacionalnog sporta, ovo takmičenje se od 2010. nalazi na Uneskovoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa. Pelivanstvo je danas rasprostranjeno širom zemlje, pogotovo u zapadnom delu Turske gde se se održavaju razni turniri, ali Kirkpinar u Jedrenu i dalje uživa status najvažnijeg turnira kada je reč o ovom tradicionalnom sportu. Takmičenje se održava krajem juna ili početkom jula svake godine i traje tri dana.

pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Prvi dan Kirkpinara počinje izlaskom rvača-juniora na travnati teren. Prema legendi, ovaj turnir u rvanju, čije je značenje „40 izvora“ nastao je sredinom 14. veka, u vreme pohoda Sultana Orhana na Trakiju. Njegovi vojnici, među kojima je pelivanstvo tada bilo obavezni deo obuke, provodili su slobodno vreme rveći se. Jednom prilikom su dvojica iz grupe od 40 vojnika koji su se rvali bili toliko uporni da su se borili dok nisu izdahnuli, a njihova isprepletana tela sahranjena su sledećeg jutra kraj smokvinog drveta. Nakon što su se vratili iz pohoda, vojnici su na tom mestu ugledali izvor pa su od tada na obližnjoj poljani nazvanoj po 40 rvača počeli da se organizuju pelivanski turniri.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Na takmičenju na stadionu Er Mejdani na obodu Jedrena učestvuje više kategorija pelivana: juniori, laka kategorija, srednja kategorija, seniori i asovi.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Rvanje pelivana-juniora u travi. Naziv pelivan potiče iz persijske peči pahlevan što znači junak.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Grupa mladih rvača pre ulaska na teren. Desetine timova iz čitave Turske svake godine dolaze u Jerdene na Kirkpinar, najznačajniji pelivanski turnir. Ove godine će početkom jula biti održan 661. po redu Kirkpinar.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, U centru grada je pelivansko mezarje gde su sahranjeni znameniti lokalni rvači Kara Emin i Adalı Halil, a čiji nadgrobni spomenici imaju oblik kispeta, tradicionalnih pelivanskih čakšira. Svake godine pre početka borbi rvači posećuju ovo mesto, a potom se formira kolona pelivana koja uz zvuke tupana i zurli prodefiluju centrom grada što je zvanični početak Kirkpinara.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Sastavni deo manifestacije je kolektivno klananje džuma namaza prvog dana takmičenja u džamiji Selimiji kojem osim žitelja Jedrena prisustviju rvači pristigli iz svih delova Turske. Molitva počinje rečima imama: „Slava tebi gospode u visinama, blagoslovi takmicare naše“. Selimija, delo čuvenog neimara Mimara Sinana iz 16. veka koja se ubraja među najznačajnija ostvarenja osmanske arhitekekture klasičnog stila, upisana je na 2011. na listu svetske kulturne baštine Uneska.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Posle klanjanja namaza, pelivani odlaze do stadiona gde otpočinju borbe. Kirkpinar se na ovom mestu održava od 1924. dok su se inicijalno takmičenja pelivana održavala na drugoj lokaciji, koja je tokom Balkanskih ratova postala deo Grčke.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Pelivanstvoe u Turskoj ima veoma dugu tradiciju. Predstavlja mnogo više od običnog sporta, a za pelivane predstavlja način života. Dolaskom islama u Anadoliju, rvanje je dobilo i spiritualnu dimenziju koja je inkorporirana u način života pelivana i njihove obuke. Ovakva veza i danas je u velikoj meri prisutna kod iranskih košti pahlevana.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Pelivani tokom takmičenja nose kispet, svojevrsne čakšire izrađene od kože vodenog bivola, životinje koja je u prošlosti bila rasprostranjena i na Balkanu. Prosečna težina kispeta je oko 13 kilograma, a imena kao i inicijali talkmičara ispisani su nizovima nitni.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Polivanje rvača maslinovim uljem pred izlazak na teren. Turci su navodno upotrebu maslinovog ulja preuzeli id Vizantinaca posle osvajanja Jedrena. Tokom vežbanja, kao i manjih turnira danas se se koristi i suncokretovo ulje koje je jeftinije.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Zvuci tradicionalnih muzičkih instrumenata, tupana i zurli sveprisutni su tokom održavanja Kirkpinara.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Osim u Turskoj, pelivanstvo se do danas zadržalo i na Balkanu, a turniri se redovno održavaju u Grčkoj, Bugarskoj i Severnoj Makedoniji i Kosovu. Pelivana je do pre nekoliko decenija bilo i u Beogradu. Starije generacije još pamte borbe pelivana koje su se održavale u Donjem gradu Beogradske tvrđave.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Tipičan položaj pelivana tokom borbe predstavlja rvanje u stojećem položaju sa glavama takmičara jedne naspram druge. U prošlosti je rvanje bilo sastavni deo obuke u osmanlijskoj vojsci i samo najbolji rvači su postajali članovi janjičara.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Za rvače koji se čitave godine pripremaju i često dolaze iz udaljenih delova zemlje, sam čin učešća na Kirkpinaru predstavlja veliku čast. Borbe su od po pola sata, mada tokom finala mogu da potraju i po dva sata što je na jakom suncu i visokim temperaturama izuzetno iscrpljujuće.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Napeta atmosfera vlada među publikom tokom popodnevnih časova kada se takmiče najiskusniji pelivani. Kako je Kirkpinar od velikog značaja za lokalnu zajednicu, interesovanje u gradu za ovaj događaj je veliko.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Među standardne zahvate spada i zavlačenje ruku u kispet suparnika. Ukoliko takmičaru kispet spadne tokom borbe, smatra se da je izgubio.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Sama tehnika rvanja slična je savremenom rvanju slobodnim stilom. Cilj je oboriti protivnika tako da mu glava bude okrenuta prema dole, ili sa stomakom i stopalima na gore. Pobednik turnira će do sledeće godine nositi naziv Šampiona Turske, termin koji uveden u vreme Mustafe Kemala Ataturka. On je zaslužan za izmene u pravilima ovog tradicionalnog sporta u cilju približavanja srodnim disciplinama u Evropi.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Posle višesatnih borbi po letnjoj žegi, rvači se hlade pod mlazevima česmi pored terena.
pelivani, turska

Autor fotografije, BBC/Konstantin Novaković

Potpis ispod fotografije, Najveću titulu u prošlosti je predstavljao takozvani Zlatni pojas kojeg je dobijao pobednik, bašpelivan. Posle izmena pravila u vreme Ataturka, Zlatni pojas danas može osvojiti samo pobednik tri uzastopna Kirkpinar turnira. Stari naziv za pobednika - bašpelivan - ukinut je kao i običaj dodeljivanja nagrada u vidu ovnova, konja, goveda ili kamila, umesto čega su uvedene medalje kao i novčane nagrade.