Srbija: Beograd na vodi, kulise Terazija i zgrada Generalštaba kao mesta gde se prepliću „rat i mir, gradnja i rušenje, a gubi smisao"

Vizuelni umetnik Bojan Fajfrić je deset godina dokumentovao fotoaparatom promene tri posebna mesta u Beogradu, gde dolazi do revizije istorije, ali i „procesa propadanja", uprkos izgradnji. Njegova rad je prikazan u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu u okviru programa „Arhitektura sporog nasilja: ne/materijalni dokazi", a izložba bi trebalo da se nastavi i posle prvomajskih praznika.

Zgrade Generalštaba vojske Srbije i Ministarstva odbrane u Beogradu podignute su između 1955. i 1965. prema projektu arhitekte Nikole Dobrovića. Kompleks karakterišu dve monumentalne zgrade koje se kaskadno spuštaju ka Nemanjinoj ulici, kreirajući urbani simbol gradske kapije. Zgrada je porušena tokom NATO bombardovanja 1999.

Autor fotografije, Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Monumentalne kaskadne zgrade Generalštaba vojske Srbije i Ministarstva odbrane u Beogradu podignute su između 1955. i 1965. prema projektu arhitekte Nikole Dobrovića. Zdanje je porušeno tokom NATO bombardovanja 1999. i nije obnovljeno, a sada se pominje da bi mogle biti prodate američkim firmama. „Uvek je žalosno gledati tu ruinu, jer je to bio veliki ponos 20. veka jugoslovenske države i identiteta, a u 21. veku je postalo velika sramota. Ide se iz jedne krajnosti u drugu", kaže Fajfrić za BBC na srpskom. Pored Generalštaba, čitavu deceniju je beležio i sudbinu napuštenih kulisa Terazija na Novom Beogradu i Beograda na vodi.
Bojan Fajfrić je odrastao pored Generalštaba, zgrade koja već godinama služi kao držač ogromnog banera. Dugo je na njemu bio citat koji se pripisuje Živojinu Mišiću, srpskom vojvodi iz Prvog svetskog rata, a sada je fotografija čete koja maršira i „ide u rat". „Uvek je žalosno gledati tu ruinu, jer je to bio veliki ponos 20. veka jugoslovenske države i identiteta, a u 21. veku je postalo velika sramota. Iz jedne krajnosti u drugu", kaže Fajfrić.

Autor fotografije, Bojkan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Vizuelni umetnik sa adresom u Amsterdamu, odrastao je pored Generalštaba, zgrade koja već godinama služi kao držač ogromnog banera. Dugo je na njemu bio citat koji se pripisuje Živojinu Mišiću, srpskom vojvodi iz Prvog svetskog rata, a sada je fotografija čete koja maršira i „ide u rat", dok je u blizini i poruka 'Kad se vojska na Kosovo vrati'. Od zgrade koja je bila simbol okretanja Jugoslavije od Sovjetskog saveza ka Zapadu i generalštaba koji nije imao nijedno vojno obeležje, „sada nas vlast vraća na neku vrstu staljinizma i tu vrstu militarnog“, kaže Fajfrić.
Projekat Beograda na vodi poslužio je kao inspiracija za rad Fajfriću još 2014. kada je u zgradi Geozavoda gledao makete budućeg kvarta koje su mu bile „urnebesno smešne", zbog megalomanije koje su najavljivale.

Autor fotografije, Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Da uopšte započne sa ovom vrstom dokumentacije, Fajfrića je inspirisao projekat Beograda na vodi još 2014. kada je u zgradi Geozavoda gledao makete budućeg kvarta. Tad je, kaže, bio „stravično fasciniran megalomanijom". „Svi smo se smejali u to vreme, mislili `ma ko će to da gradi`, da bi mic po mic to počelo. Intuitivno sam počeo da dokumentujem taj proces usporenog propadanja, a tada nije bilo ničeg, nije bilo ni rušenja u Hercegovačkoj", opisuje Fajfrić.
maketa

Autor fotografije, Aleksandar Saničanin/Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Prethodne 2013, zabeležio je i napuštene kulise Terazija na Novom Beogradu, koje su korišćene za snimanje filma „Montevideo, vidimo se" i bile planirane za nikad uspelu turističku atrakciju Beograda. Ovaj „simbol nostalgije za vremenom između dva svetska rata", kako ga autor opisuje, dugo je opstajao okružen modernističkim, stambenim blokovima Novog Beograda, još jednim simbolom komunističke Jugoslavije.
Terazijska česma

Autor fotografije, Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Od čitavih Terazija, najduže je na Novom Beogradu opstala replika Terazijske česme, sve do pre godinu i po dana. Oko nje su se smenjivali „romsko naselje, deponija, buvljak, bivalo je zaraslo u šiblje", zatim je izgrađena moderna zgrada IT kompanije, a sad je na tom mestu železnička stanica Novi Beograd sa često praznim, prašnjavim šalterima. Na sva tri prostora koje je pratio Fajfrić ljudi su gotovo izuzetak, jer oni odišu prazninom.
Posebno mesto u radu zauzima Beograd na vodi, koga autor opisuje kao „ludački projekat kvazisavremene arhitekture". Sve vreme izgradnje na lokalitetu su i baneri, koji su na početku prikazivali kompjuterski napravljene slike budućeg izgleda, što je u kontrastu sa okolinom. „Beograd na vodi je jedan divljački ultrakapitalistički projekat. To se dešava svuda, ali je ovde toliko ekstremno, nalik na monstruozni horor film".

Autor fotografije, Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Posebno mesto u radu zauzima proces nastanka i izgradnje Beograda na vodi, koga autor opisuje kao „ludački projekat kvazisavremene arhitekture". „Beograd na vodi je jedan divljački ultrakapitalistički projekat. To se dešava svuda, ali je ovde toliko ekstremno, nalik na monstruozni horor film", kaže Fajfrić. Sve vreme su uz bagere i mašine na lokalitetu i baneri, često od tkanina, na kojima su kompjuterski napravljene slike budućeg izgleda nekad u kontrastu s realnošću.
baneri Beograd na vodi

Autor fotografije, Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, „Mislim da većina ljudi ne primećuje te reklame, ne samo da su vizuelni napad na naš mozak, već su i fizički prepreka, mnogo puta sam video da ljudi ne mogu da prođu posebno u Savskoj ulici od tih tkanina", kaže autor. Fajfrić veruje da je proces promena tri neuralgične tačke u Beogradu u stvari „jedna vrsta traume koja je razvučena i traje, a tek će da se odigra".
kamen

Autor fotografije, Bojan Fajfrić

Potpis ispod fotografije, Trodelna instalacija Fajfrićevog rada bila je izložena u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu u okviru programa „Arhitektura sporog nasilja: ne/materijalni dokazi". U mraku prostora na tri ekrana smenjivale su se fotografije tri odabrane lokacije gde se prepliću „rat i mir, gradnja i rušenje, a gubi smisao".
Bojan Fajfrić je 47-godišnji slobodni umetnik koji živi u Holandiji.
Potpis ispod fotografije, Ovaj 48-godišnji autor napustio je Jugoslaviju 1995. godine otišavši u Holandiju na studije umetnosti. Diplomirao je na Kraljevskoj akademiji u Hagu i pohađao program Rajks akademije u Amsterdamu. Iza sebe ima desetine samostalnih i zajedničkih izložbi. Dobitnik je nagrade Oktobarskog salona Kulturnog centra Beograda 2016. za film/instalaciju „Uzrok smrti".