Šta je ostalo od iranskog nuklearnog programa i da li je zaista pretnja

Poster u Teheranu prikazuje opremu za obogaćivanje uranijuma i iranske naučnike poginule u izraelskim napadima u junu 2025. godine

Autor fotografije, Getty Images

Potpis ispod fotografije, Na posteru u Teheranu je predstavljena oprema za obogaćivanje uranijuma i iranske naučnike poginule u izraelskim napadima u junu 2025. godine
    • Autor, Luis Barućo
    • Funkcija, BBC Svetski servis
  • Vreme čitanja: 8 min

Iranski nuklearni program ponovo je u žiži svetske pažnje.

Sjedinjene Američke Države (SAD) nagomilavaju avione i ratne brodove na Bliskom istoku, naizgled spremne da napadnu ako Teheran ne pristane na dogovor o njegovim nuklearnim aktivnostima.

Američki predsednik Donald Tramp 19. februara je zapretio da će se desiti „loše stvari“ ako se ne postigne „značajan sporazum“.

„Oni ne smeju da imaju nuklearno oružje.

„Veoma je prosto - ne možete da imate mir na Bliskom istoku ako oni imaju nuklearno oružje“, poručio je.

Iran negira da je radio i da radi na nuklearnoj bombi, ali mnoge zemlje, kao i svetski kontrolor nuklearne energije, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), nisu ubeđeni u to.

U kakvom je stanju iranski nuklearni program?

Posle udara na ključna nuklearna postrojenja tokom 12-dnevnog rata Izraela i Irana u junu prošle godine, status iranskog nuklearnog programa nije do kraja jasan.

Amerika se nakratko uključila u taj rat kada je napala tri nuklearna postrojenja.

Udarila je na najveći iranski kompleks za nuklearna istraživanja u Isfahanu, i postrojenja u Natanzu i Fordu korišćena za obogaćivanje uranijuma - povećali su procenat određenih izotopa, kako bi mogli da se koriste kao nuklearno gorivo.

Posle udara, Tramp je rekao da su postrojenja „izbrisana“.

Nedelju dana kasnije, šef IAEA Rafael Grosi rekao je da su udari izazvali teška, ali „ne i potpuna“ oštećenja, sugerišući da bi obogaćivanja mogla da se nastave u roku od nekoliko meseci.

IAEA procenjuje da je, kad je Izrael lansirao vazdušne napade 13. juna, Iran imao zalihe od 440 kilograma uranijuma obogaćenog i do 60 odsto čistoće, što je kratak tehnički korak do 90 odsto neophodnih da se pretvori u oružje.

Grosi je agenciji Asošijejted pres u oktobru rekao da bi ta količina, ako se dodatno obogati, bila dovoljna za 10 nuklearnih bombi.

Iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči rekao je u novembru za Ekonomist da je obogaćivanje uranijuma „sada prestalo“.

„Jeste, uništili ste postrojenja, mašine... ali tehnologija ne može da se bombarduje, a ne može da se bombarduje ni odlučnost“, rekao je on Foks njuzu u januaru 2026.

Mapa prikazuje tri nuklearna postrojenja koja su SAD napale u Iranu prošlog juna: Fordo, Natanz i Isfahan

Grosi je u januaru rekao Rojtersu da je IAEA obavila inspekciju 13 nuklearnih lokacija u Iranu koje nisu bombardovane, ali ne i tri ključne koje jesu bile.

Prošlo je sedam meseci otkako je IAEA poslednji put pregledala iranske zalihe izuzetno obogaćenog uranijuma, dodao je.

Ostaje neizvesnost oko ključnih pitanja, naročito lokacije i zaliha, ali i stanja postrojenja za obogaćivanje.

Kako smo stigli dovde?

Iranska vlada insistira da su njene nuklearne aktivnosti isključivo u civilne svrhe.

Iran je potpisnik Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji dozvoljava nuklearnu tehnologiju u civilne svrhe kao što su medicina, poljoprivreda i energija, ali zabranjuje pravljenje nuklearnog oružja.

Međutim, decenijska istraga IAEA pokazala je da je Iran izveo „čitav dijapazon aktivnosti relevantnih za razvoj nuklearne eksplozivne naprave“ od kraja 1980-ih sve do 2003. godine.

IAEA kaže da informacije ukazuju na to da je ovaj program, poznat kao Projekat Amad, potom obustavljen.

Međutim, 2009. godine, zapadne obaveštajne službe su identifikovale postrojenje Fordo.

IAEA je izveštaju 2015. saopštila da nema „kredibilnih indikacija o aktivnostima u Iranu relevantnih za izradu nuklearnih eksplozivnih naprava posle 2009. godine“.

Pogledajte video: Amerika predstavila snimak testiranja bombi 'razbijača bunkera' korišćenih u Iranu

Potpis ispod videa,

Iran je 2015. potpisao sporazum sa šest svetskih sila i pristao na stroga ograničenja nuklearnih aktivnosti u zamenu za popuštanje sankcija.

Sporazum je ograničio obogaćivanje uranijuma na 3,67 odsto - odgovarajuće za proizvodnju nuklearne energije - i zaustavio obogaćivanje u Fordu pod pojačanim nadzorom.

Ali, Amerika se 2018, tada u prvom mandatu Trampa, povukla iz tog sporazuma, tvrdeći da nije uspela da zaustavi put Irana ka bombi, i ponovo mu je uvela sankcije.

Iran je odgovorio prekršivši ograničenja sporazuma, obogativši uranijum na 60 odsto, aktiviravši napredne centrifuge i nastavivši obogaćivanje u Fordu.

Upravni odbor IAEA je 12. juna 2025. zvanično objavio da Iran krši obaveze prvi put posle dve decenije.

Radi li Iran na nuklearnim postrojenjima?

Iranske zastave u prvom planu sa posterom koji prikazuje iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija u pozadini

Autor fotografije, Getty Images

Potpis ispod fotografije, Pod vrhovnim vođom, ajatolahom Alijem Hamneijem, Iran je 2015. godine pristao da ograniči nuklearne aktivnosti u zamenu za ublažavanje sankcija

Na satelitskim snimcima vidi se da je poslednjih meseci rad obavljan na lokacijama Natanz i Isfahan.

U Isfahanu, svi ulazi u njegov tunelski kompleks sada deluje zapečaćeni zemljom, a izgrađen je i novi krov, pokazuju satelitski snimci koje je pregledala američka stručna grupa Institut za nauku i međunarodnu bezbednost (ISIS).

Na fotografijama se vidi i da je na lokaciji Natanz izrađen krov.

Na skorašnjim satelitskim snimcima, koje je takođe analizirala ova američka stručna grupa, vidi se i da je Iran utvrdio podzemni kompleks planinu Kolang Gaz La.

Planina, poznata i kao Pijuk, na oko dva kilometra je južno od nuklearnog postrojenja Natanz.

Tu lokaciju nisu gađale ni američke ni izraelske snage.

Stanje iranskih nuklearnih postrojenja od maja 2025. do februara 2026.

Koliko bi trebalo Iranu da napravi nuklearno oružje?

Proizvodnja obogaćenog uranijuma pogodnog za pravljenje oružja nije isto što i pravljenje nuklearnog oružja koje može da se upotrebi, što zahteva dodatne tehničke korake.

Iran u bilo kom trenutku može da proizvode dovoljno uranijuma za pravljenje oružja za prvu nuklearnu napravu „za verovatno manje od nedelju dana“, bila je procena američke Odbrambena obaveštajna agencija (DIA) u maju prošle godine - pre izraelskih i američkih napada.

Međutim, procene variraju u odnosu na to da li je Iran pokušavao da stvori kapacitet da pretvori obogaćeni uranijum u oružje.

„Iran gotovo sigurno ne proizvodi nuklearno oružje, ali je preduzeo aktivnosti poslednjih godina koje ga bolje pozicioniraju za njegovu proizvodnju, ako se za to odluči“, procena je DIA.

Međutim, izraelska vojska je u junu saopštila da je prikupila obaveštajne podatke koji ukazuju da je ostvaren „konkretan napredak u naporima iranskog režima da proizvede komponente za oružje adaptirane za nuklearnu bombu“.

„Iran je razvio izvesne kapacitete u izradi nuklearnih bojevih glava sve do 2003. godine kad je izgledalo da je obustavio program“, kaže doktorka Pariša Luis, nezavisna ekspertkinja za kontrolu oružja.

Međutim, ona kaže da „posle neuspeha nuklearnog sporazuma iz 2015. godine i nastavka neuspeha pregovora za nov sporazum, moguće je da je Iran odlučio da ponovo počne da radi na kapacitetu za stvaranje bojeve glave.“

Upitan da li je IAEA videla znake aktivnog rada na tom oružju, Grosi je 18. februara za francuskog emitera TF1 odgovorio: „Ne.“

Video sam „spremnost“, i sa američke i sa iranske strane, „da se postigne sporazum“, dodao je.

Šef IAEA Rafael Grosi, u teget odelu, beloj košulji i plavoj kravati, govori pred mikrofonom.

Autor fotografije, Getty Images

Potpis ispod fotografije, Šef IAEA Rafael Grosi kaže da agencija nije bila u mogućnosti da potvrdi iranske zalihe visoko obogaćenog uranijuma poslednjih meseci

Zašto bi iransko nuklearno oružje bilo važno?

Zapadni lideri odavno naglašavaju njihovo uverenje da Iranu ne sme da se dozvoli da poseduje nuklearno oružje.

Kad bi ga se dokopao, „svet bi bio uništen“, rekao je Tramp u maju 2025. godine.

Tokom predizborne kampanje 2024. godine, on je rekao da bi to značilo „jedan potpuno drugačiji svet... čitave jedne drugačije pregovore i da bi Izrael „nestao“.

Britanski premijer Kir Starmer opisao je nuklearno naoružani Iran kao „najveću pretnju po stabilnost u regionu“.

„To bi povećalo regionalnu napetost i zakomplikovale rešavanje kriza, naročito za Izrael i SAD“, kaže H. A. Heljer, stručnjak za Bliski istok pri Kraljevskom institutu ujedinjenih službi, britanskoj stručnoj grupi.

Neki analitičari tvrde da bi nabavka nuklearnog oružja mogla da osokoli Iran regionalno, osnaži sve jače veze sa Kinom i Rusijom, i potencijalno pokrene trku u naoružanju sa Saudijskom Arabijom.

Zna se da Izrael poseduje nuklearno oružje, mada ta zemlja ne potvrđuje ni negira tu informaciju.

Heljer tvrdi da to znači da bi „verovatni ishod“ činjenice da Iran poseduje nuklearno oružje „bilo uzajamno odvraćanje pre nego momentalna eskalacija“.

Većina regionalnih aktera doživljava „izraelsku moć - ne hipotetičnu iransku bombu - kao neposredniji i remetilačkiji razlog za zabrinutost“, kaže on.

Veliki rizik od Irana sa nuklearnim oružjem bio bi „pogrešna procena tokom perioda sukoba“, zaključuje.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk