„Svaki trenutak pretvoren je u pornografiju": Zloupotreba prijateljstva lažnim snimcima

Autor fotografije, Nikki Short/BBC
- Autor, Tifani Turnbul
- Funkcija, BBC Njuz, Sydney
- Vreme čitanja: 10 min
Upozorenje: Tekst sadrži uvredljiv rečnik i opise seksualnog nasilja
Bila je topla februarska noć kada je zlokobna poruka stigla u sanduče Hane Grandi u Sidneju, u Australiji.
„Nastaviću da šaljem elektronsku poštu jer mislim da ovo zaslužuje tvoju pažnju", napisao je anonimni pošiljalac.
U pošti je bio link i upozorenje ispisano podebljanim slovima: „Uznemirujući sadržaj".
Malo je oklevala strahujući da je u pitanju prevara.
Ali, stvarnost je bila mnogo gora.
Veza je vodila do stranica i stranica lažne pornografije sa njenim likom, uz koje su bile ispisane fantazije o silovanju i nasilne pretnje.
„Vezana si", priseća se on poruka.
„Izgledaš uplašeno".
„Oči su ti pune suza".
„U kavezu si".
Na nekim slika je Hanino ime bilo ispisano kičastim fontom.
Objavljeno je i njeno korisnčko ime na Instagramu, kao i kvart u kom živi.
Kasnije je saznala da je otkriven i njen broj telefona.
Ta elektornska pošta pokrenula je lavinu događaja koju Hana poredi sa filmskim scenarijem.
Bila je primorana da postane detektivka koja je razotkrila jezivu izdaju nekoga iz njenog bliskog okruženja i izgradila slučaj koji joj je promenio život, ali i pravne standarde u Australiji.
'Potpuni šok'
Veb-stranica se zvala „Uništenje Hane", a na vrhu je bila anketa u kojoj je stotine ljudi glasalo o najokrutnijim načinima na koje su želeli da je zlostavljaju.
Ispod je bilo više od 600 gnusnih fotografija na kojima je Hanino lice bilo veštački dodato, a između njih su bile ispisane jezive pretnje.
„Približavam se ovoj drolji", napisao je glavni komentator.
„Želim da se sakrijem u njenoj kući i sačekam da ostane sama, da je zgrabim s leđa i… osetim kako se opire".
Iako su prošle tri godine, 35-godišnja učiteljica i dalje jasno pamti „potpuni šok" koji je doživela kada su ona i njen partner Kris Ventura, 33, otvorili ovu stranicu.
„Istog trenutka se osetite nesigurno", kaže Hana u njenom dnevnom borakvu dok me gleda širom otvorenih očiju, stežući šolju u kojoj je čaj od nane.
Dok je pretraživao sajt, Kris je naišao i na slike njihovih bliskih prijateljica, kao i fotografije najmanje 60 drugih žena, mnoge od kojih su takođe bile iz Sidneja.
Par je ubrzo shvatio da je za pravljenje dipfejk slika korišćen sadržaj preuzet sa privatnih naloga na društvenim mrežama.
I tada im je sinulo da je to uradio neko koga su svi poznavali.
U očajničkoj potrazi za odgovorima, Hana i Kris su proveli sate za kuhinjskim stolom, identifikujući žene i pretražujući njihove prijatelja na društvenim mrežama, saakupljajući dokaze i pokušavajući da ustanove šta ih povezuje.
Za samo četiri sata imali su spisak tri moguća osumnjičena.
Jedan od njih bio je njihov blizak prijatelj sa fakulteta, Endru Hejler, ali su ga odmah precrtali.
Njih troje su se upoznali dok su radili u kafiću kampusa Univerziteta u Sidneju, gde su zaposleni brzo postajali nerazdvojni drugari.
A Endi, kako su ga zvali, njihov nadređeni, bio je upravo taj koji je držao grupu na okupu.
Bio je pažljiv i druželjubiv, tip momka koji je vodio računa o ženama u kafiću i uvek se starao da njegove drugarice bezbedno stignu kući posle večernjeg izlaska, kaže Hana.
Redovno su se družili, putovali zajedno, voleli su se i verovali jedni drugima.
„Smatrala sam ga veoma bliskim prijateljem", kaže Hana.
„Bili smo potpuno sigurni da je on dobra osoba".
Ali ubrzo su suzili listu na samo jedno ime, njegovo.
Strah i odlaganje
Kada se Hana sledećeg jutra probudila i otišla u policijsku stanicu, pored šoka i užasa osećala je i tračak „naivne" nade.
„Mislili smo da će ga uhapsiti već tog popodneva", kaže Kris uz ciničan osmeh.
Umesto toga, Hana se suočila sa nadmenošću.
Seća se kako ju je policajac u australijskoj državi Novom Južnom Velsu upitao šta je uradila Endiju.
U jednom trenutku su joj čak predložili da mu jednostavno kaže da prestane to da radi.
Kasnije su joj pokazali sliku na kojoj je oskudno odevena, rekavši: „Izgledaš slatko u ovome".
Policija Novog Južnog Velsa odbila je da za BBC komentariše Hanin slučaj.
Ali zbog načina na koji su postupili u vezi sa njenom prijavom, osećala je kao da „od muve pravi medveda".
„A za mene, to je bilo nešto što mi je promenilo život", kaže Hana.
Svaka nada da će joj policija pomoći brzo je iščezla.
Zbog neefikasnosti policije, obratila se australijskoj Kancelariji za bezbednost na internetu, ali s obzirom da je u pitanju regulatorno telo, mogli su samo da pomognu da se sadržaj ukloni, ali ne i da se privede počinilac.
Očajni, Hana i Kris su angažovali advokata i unajmili stručnjaka za digitalnu forenziku da bi ubrzali istragu.
U međuvremenu su se pritajili kako Endi ne bi posumnjao, a i da bi se zaštitili.
„Svet ti se jednostavno smanji.
„Ne razgovaraš sa ljudima, ne izlaziš mnogo".
Umesto toga, tu prazninu ispunili su stalni strah i usamljenost.
„Već smo morali da potpuno potisnemo nevericu da bismo prihvatili da je on uradio te stvari.
„Tako da pomisao da bi zaista mogao da pokuša da te siluje ili povredi nije delovalo toliko daleko".
Postavili su kamere svuda oko kuće i uključili praćenje lokacije na Haninim uređajima.
Počela je stalno da nosi pametni sat da bi se znalo ako joj puls naglo skoči, ili stane.
„Prestala sam da držim otvorene prozore, jer sam se plašila... možda će neko ući".
„Oboje smo držali noževe u našim nočnim natkasnama, jer smo samo mislili: 'Šta ako?'"
Zbog osećaja da ih je policija izneverila, Kris je preuzeo odgovornost za nadgledanje sajta, prateći šta se dešava u vezi sa Hanom i njihovim prijateljicama, koje zbog istrage i dalje nisu ništa znale.
Osećaj krivice ih je progonio.
„Stalno smo se borili sa sobom - da li je ispravno što im ne govorimo?" kaže Hana.
U jednom trenutku su obavešteni da je istraga obustavljena.
Očajni, uložili su još više novca u izradu detaljnog forenzičkog izveštaja i zapretili da će podneti zvaničnu prijavu policijskom nadzornom telu.
Ukupno su potrošili više od 20.000 australijskih dolara (oko 12.400 američkih dolara) pokušavajući da zaštite sebe i zaustave Endija.
Konačno im je dodeljen drugi detektiv i, za samo dve nedelje policija je izvršila pretres Endijeve kući.
Priznao je sve.
Osećajući prvo olakšanje, a zatim jezu, Hana je počela da zove prijateljice da im saopšti vesti.
„Stomak mi se samo stegao", kaže Džesika Stjuart, prisećajući se trenutka kada je saznala šta je Endi uradio sa njenim fotografijama.

Autor fotografije, Nikki Short/BBC
„Osećala sam se potpuno oskrnavljeno, ali... mislim da nisam sve u potpunosti shvatila".
Za nju je najteži udarac bilo saznanje da je iza svega stajao prijatelj koga je smatrala „porodicom".
Endi je uvek delovao „tako nenametljivo" i „zaista je bio pažljiv", neko kome se obraćala za pomoć u teškim trenucima.
„Jako mi je teško da prihvatim činjenicu da su te dve osobe zapravo jedna ista".
Prvi ovakav slučaj
Ovo je bio prvi ovakav slučaj u Australiji.
Stručnjaci su godinama upozoravali da će napredak tehnologije dovesti do talasa krivičnih dela upotrebom veštačke inteligencije, ali vlasti su ga dočekale nespremne i nisu zaštitile žrtve dipfejk sadržaja, pretežno žene.
U trenutku kada je Endi uhapšen 2022. godine, ni u Novom Južnom Velsu, niti u bilo kojoj drugoj državi Australije nije postojala zakonska odredba kojom je stvaranje ili deljenje dipfejk pornografije definisano kao krivično delo.
Bio je ovo prvi slučaj ovakvih razmera u zemlji.
Endi, tada 39-godišnjak, optužen je za upotrebu elektronskih usluga u cilju zastrašivanja, uznemiravanja i vređanja, što je opšte i lakše delo koje obuhvata mnoga krivična dela na internetu.
Hani su savetovali da ne očekuje previše.
„Bili smo spremni da idemo na sud i da on dobije samo blagu kaznu", kaže ona.
Ali ona i još 25 žena koje su odlučile da učestvuju u postupku, bile su čvrsto rešene da se Endi suoči sa posledicama.
Jedna za drugom su iznosile potresna svedočenja tokom saslušanju prošle godine.
„Nisi samo izdao moje prijateljstvo, razorio si moj osećaj sigurnosti, nešto što sam uzimala zdravo za gotovo", rekla je Džes na sudu.
„Svet mi sada deluje nepoznato i opasno, stalno sam anksiozna, imam noćne more kada uopšte uspem da zaspim.
„Stvaranje novih prijateljstava čini mi se nemogućim, jer me stalno progoni pitanje: 'Može li ova osoba da bude kao ti?'"
Kada je došao trenutak da se Endi izvini ženama koje su mu bile meta, Hana i Džes nisu mogle da ostanu u sudnici.
Jednostavno su ustale i izašle.
„Ne postoji ništa što bi mogao da mi kaže da bi bilo šta popravio.
„I želela sam da to zna", kaže Hana.
Endi je na sudu tvrdio da mu je pravljenje slika davalo osećaj „moći" i da su mu one bile „izduvni ventil" za „mračnu" stranu njegove psihe, ali da nije mislio da će prouzrokovati stvarnu štetu.
„Zaista sam učinio strašnu stvar i beskrajno mi je žao", rekao je.
Sutkinju Džejn Kalver nije uverilo njegovo pokajanje.
Rekla je da iako postoji „neka doza kajanja, Endi ne razume „duboku i trajnu" patnju koju je prouzrokovao njegovim „masovnim" i „uznemirujućim" delima.
Osudila ga je na devet godina zatvora, što je nazvano presudnom odlukom u borbi protiv dipfejk pornografije.
„Uzdah koji se čuo u sudnici... To je bilo ogromno olakšanje", kaže Džes.
„Po prvi put, osećala sam da nas neko zaista sluša".
Endi će imati pravo na uslovnu slobodu u decembru 2029. godine, ali je najavio da planira da uloži žalbu na presudu.

Autor fotografije, Ethan Rix/ABC News
Nikol Šekleton, pravnica koja istražuje tehnologiju i rodnu ravnopravnost, rekla je za BBC da je ovaj slučaj „bez presedana" postavio iznenađujući i značajan pravni standard za buduće postupke.
Sutkinja kaže da „ovo nije bila samo stvar koja se dogodila na internetu", već da je takvo ponašanje „povezano sa nasiljem nad ženama izvan mreže", kaže dr Šeklton sa Univerziteta RMIT u Melburnu.
Međutim, ona i drugi stručnjaci upozoravaju da Australija i mnoge druge zemlje i dalje nemaju odgovarajuće propise o upotrebi tehnologija veštačke inteligencije i da se nedovoljno bave zloupotrebama takvih tehnologija.
Australija je nedavno na nacionalnom nivou uvela da su stvaranje i deljenje dipfejk pornografije krivična dela.
Ali u mnogim drugim zemljama ili postoje rupe u zakoni, ili dipfejk pornografija nije definisana kao krivično delo.
Zbog nedovoljno obučenih i nedovoljno opremljenih policijskih snaga, mnoge žrtve, poput Hane, ili privatni istražitelji, prinuđeni su da sami postanu detektivi.
U saopštenju, policija Novog Južnog Velsa je priznala da su istrage krivičnih dela počinjenih upotrebom veštačke inteligencije „zahtevni postupci koji iziskuju mnogo resursa i vremena", ali je navela da je obuka policijskih službenika pojačana „s ciljem da svaki policajac... može efikasno da odgovori na ove vrste krivičnih dela".
Policija takođe sarađuje sa Komesarom za bezbednost na internetu i tehnološkim kompanijama na uklanjanju dipfejk sadržaja, dodaje se u saopštenju.
Komesarka za bezbednost na internet Džuli Inan Grant naglasila je da je uklanjanje uznemirujućeg sadržaja prioritet za većinu žrtava i da njena služba ima „izuzetno visoku stopu uspešnosti" u tome.
Međutim, dodala je da njena kancelarija nema ovlašćenja da vodi krivične istrage ili sprovodi kaznene mere, zbog čeca su mnoge žrve i dalje nezaštićene.

Autor fotografije, Nikki Short/BBC
„Možete da imate kakve god hoćete zakone, [ali] ako imate policiju koja je nesposobna...", Kris zastaje u rečenici.
„Naravno da smo besni na Endija.
„Ali takođe je užasno to što je jedini način da dobijete pravdu u ovakvim situacijama to da ste dvoje ljudi u tridesetima koji mogu sebi da priušte da pritiskaju policiju".
Odlučni su da učine da stvari budu drugačije za buduće žrtve.
Samo u poslednjih šest meseci, dva učenika u odvojenim slučajevima u državama Novom Južnom Velsu i Viktoriji prijavljena su policiji zbog masovne izrade dipfejk golih slika njihovih vršnjakinja.
Posle nekoliko godina pakla, Hana pokušava da nastavi život.
Ali Endijeva žalba, koja se kao senka nadvija nad njom, preti da sruši sve što je postigla na obnovi života i mentalnog zdravlja.
Dok sedi na kauču držeći kolena probijena uz grudi, kaže da je Endi dobio kaznu kakvu je zaslužio.
„Jer za mene, i za druge devojke, ovo traje zauvek... Te slike će uvek biti na internetu".
I dalje plaća servis koji pretražuje mrežu u potrazi za njenim fotografijama i strahuje da će ih videti njeni budući prijatelji, poslodavci, učenici, ili njena deca.
Jedan od njenih najvećih strahova je da nikada neće moći da povrati najlepše uspomene.
„Na Fejsbuk i Instagram postaljvate slike jer su to najsrećniji trenuci vašeg života.
„Nabavite psa, kupite kuću, verite se i podelite te fotografije.
„A on je svaki taj trenutak pretvorio u pornografiju.
„I kada vidite tu sliku... i sada vidim kako me neko siluje".
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]










