Kum nije dugme: Od 'starog kumstva' do najboljih prijatelja

Devojka u crvenoj haljini drži penkalo i potpisuje se u matičnu knjigu venčanih
    • Autor, Dejana Vukadinović
    • Funkcija, BBC novinarka
  • Vreme čitanja: 7 min

Baka je često govorila da mi je kum dao ime.

Venčao je moje roditelje i krstio me, a ja o njemu gotovo da ne znam ništa, pa čak ni kako izgleda.

Znam samo da je staro kumstvo koje je moj otac želeo da nastavi.

Često su mi pričali i da sa kumovima ne treba da se svađamo, jer je to poseban odnos koji se neguje ceo život.

Za tu ulogu se, kažu, ne pita, već obaveštava.

„Reč je o najvažnijem duhovnom srodstvu koje sami biramo i stvaramo", potvrđuje etnolog Miloš Matić u razgovoru za BBC na srpskom.

„Kum je neka vrsta duhovnog zaštitnika i oslonca i zato su se birali pošteni, radni, vredni ljudi iz bliskog okruženja.

„Kumstvo se retko menjalo i uglavnom se nasleđivalo, a ako ste zbog različitih društvenih okolnosti udaljeni, i dalje se pozivao stari kum za venčanje ili krštenje dece", kaže.

Tako su dve porodice u Srbiji 2016. godine obeležile 370 godina kumstva, prenela je Radio-televizija Srbije (RTS), a Zoran Đukić iz sela Ploče kod Aleksandrovca ima više od 50 kumstava.

Kumstvo je običaj koji je postojao i pre hrišćanstva.

Srpska pravoslavna crkva smatra da je prvi hrišćanski kum sveti Jovan Krstitelj, koji je, prema predanju, krstio Isusa Hrista u reci Jordan.

„Kum u prenesenom značenju simboliše pretke, zbog čega se smatra najjačim zaštitnikom i, prema tradicionalnom verovanju, prihvata sve vaše grehe", objašnjava Matić.

Ova uloga zastupljena je i u drugim kulturama, samo u izmenjenom obliku.

Kumstvo je u hrišćanstvu evoluiralo od odraslih kumova, koji su osiguravali veru obraćenika, do savremenih mentora za duhovni rast.

U početku, odraslim paganima koji su tražili krštenje bio je potreban hrišćanski kum koji bi garantovao za njih.

Roditelji su često služili kao kumovi, ali je Katolička crkva kasnije to zabranila kako bi naglasila jedinstvenu vezu kumova i kumčeta, piše Britanika.

Danas se kumovi tokom krštenja deteta obavezuju da će podržavati verski odgoj deteta, ako roditelji to nisu u mogućnosti.

Katolička crkva zahteva da kumovi budu katoličke vere.

Tridentski sabor (1545-63) utvrdio je da su dozvoljeni samo jedan ili dva kuma, različitog pola, piše enciklopedija.

'Kako ćemo reći kumašinu?'

Kumstvo je u Srbiji imalo status svetinje, a prve asocijacije na ovu vrstu veze su poštovanje, čast i poverenje.

„Imam najboljeg prijatelja, znam ga čitav život, ali sam za kuma izabrao tradiciju - ipak je staro kumstvo - staro", govori 65-godišnji Zoran Marković iz Niša sa juga Srbije.

„Ne čujete se i ne viđate, osim kada su rođendani i slave. Tako i ne možemo da se posvađamo, jer se sa kumom ne sme svađati", dodaje za BBC na srpskom.

Kada im je starija ćerka saopštila da se udaje i da će joj kuma biti najbolja prijateljica, Zoran se zbunio.

„Kako ćemo reći kumašinu?", danima ga je mučilo ovo pitanje.

Strahovao je da će se naljutiti i danima nije smeo da ga pozove.

„Nikada nisam dovodio u pitanje da njegova deca neće venčati moju, ali vremena se menjaju, pa sam na kraju prihvatio", dodaje.

'Tradicionalni', porodični kum se, kaže, nije naljutio.

'Učvršćivanje odnosa'

Mlađe generacije sve manje prate tradiciju i za kumove biraju najboljeg druga ili drugaricu.

Etnolog Matić ih naziva instant kumstvom, ali kaže da je reč o normalnim kulturnim procesima i da ih ne treba osuđivati.

Tri puta sam bila kuma i pamtim te dane i osećaj sreće dok sam prilazila matičnoj knjizi venčanih da se potpišem.

Osećaj radosti me i dalje prožme kada se setim da sam bila tik iza mojih prijatelja u crkvi, a kasnije i na građanskom venčanju.

Možda je za neke to formalnost, za mene je spona koja dodatno učvršćuje naša višedecenijska drugarstva.

I Aleksandra Videnović je odlučila da joj kuma na venčanju bude najbolja drugarica iz osnovne škole.

„Vrlo dobro se poznajemo, nikada me nije razočarala, uvek je bila uz mene za bilo koji problem, delile smo i lepe i ružne trenutke", nabraja razloge koji su uticali na njenu odluku.

„Prijatelje biramo sami i ovim činom se taj odnos dodatno učvršćuje do kraja života", kaže ona za BBC na srpskom.

'Kumovi i dalje plešu'

Ova tradicija nije jedinstvena samo Balkanu, ima je i u drugim kulturama, samo nema simboličnih elemenata, ukazuje etnolog Matić.

„Mada neki, poput Italijana, i dalje vode računa o kumstvu.

„Ali je i kod njih, kao i kod nas, uočeno da se ti odnosi manje neguju u urbanim, a više u manjim sredinama (varoš, sela) jer su ljudi i dalje tamo upućeni jedni na druge", dodaje.

Setimo se samo italijanske porodice Korleone prikazane u filmu upravo nazvanom Kum, reditelja Fransisa Forda Kopole.

Moja generacija je odrastala uz američke filmove gde su mladu gotovo u stopu pratile najbolje drugarice, slično obučene.

Zadužene su za bidermajer, mladinu frizuru i da se venčanica ne vuče previše po podu.

Zovu ih deveruše (braidmaids), jedna je maid of honour (kuma u slobodnom prevodu) i uglavnom nije udata, piše enciklopedija Britannica.

Kumovi i kume organizuju i momačke i devojačke večeri.

U Velikoj Britaniji mlade u proseku imaju između tri ili pet deveruša, ali je Ketrin iz Severne Irske odlučila da bude drugačija.

Imala je 95 deveruša, što je bila četvrtina od ukupnog broja gostiju.

Obučene u haljine različitih modela, boje šampanjca, žene su dominirale tim danom, dok je njen suprug imao samo osam kumova.

Tradicija nalaže da kumovi plešu sa deverušama.

„Kumovi i dalje plešu", našalio se Džek danima kasnije u BBC emisiji.

Mlada se sprema da baca bidermajer, iza nje je više od 90 deveruša

Autor fotografije, Mark Johnston

O kumovima je ispredeno sijaset legendi i mitova, posvećene su im i mnoge pesme, a neretko se na veseljima može čuti: „Kume, brate, brige me prate, gazi me zivot k'o stari drum, jednom je neko odavno rek'o, Bog je na nebu, na zemlji kum".

Veruje se da se kod kuma ne ide u goste da vas ne bi služio, a u Crnoj Gori se nekad dočekivao na kolenima, ispričala je Bosa Rosić, etnološkinja u emisiji Kvadratura kruga na RTS-u.

Sećam se sagovornika sa istoka Srbije koji mi je pričao da su porodice nekada za kumove pitale i slučajne prolaznike.

Nekada je postojalo i šišano kumstvo.

„Običaj se u međuvremenu izgubio, ali prema njemu stariji iz bliskog okruženja koji bi obavio prvo šišanje detetu, uzimao bi se za kuma", priča etnolog Matić.

Potencijalni kum ima pravo i da vas odbije, jer je ta uloga neka vrsta obaveza i tereta, a u specifičnim situacijama može i da se raskine.

„Ako se kum propije ili je bahat i bezobrazan, ako kumovi nemaju poroda ili ih prati nesrećna kob", ukazuje Matić.

Svi moji kumovi su u međuvremenu postali roditelji, a ja sam i više nego spremna da toj dečici otkrivam čari muzike i prenosim beskonačnu ljubav prema životu.

Takva mi je uloga i dodeljena, a ja je oberučke prihvatila - da budem kuma za muziku i večiti optimizam.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]