Gerhard Schroeder

Schroeder je predvodio Njemačku kroz nekoliko godina gospodarske stagnacije koja je bacila sjenu i na ostatak Europe.

Tijekom njegova razdoblja nezaposlenost se u zemlji popela na pet milijuna.

Usprotivivši se američkom svrgavanju Saddama Husseina, što je bila popularna odluka na domaćoj političkoj sceni, Schroeder je udaljio Njemačku od Sjedinjenih Država i NATO-a.

Također izgradio je nove strateške odnose s Rusijom što je izazvalo zabrinutost drugdje na zapadu.

Podržao je želju Turske da počne pregovore o ulasku u Europsku uniju, uz istovremeno davanje većih prava njemačkoj turskoj manjini.

No, njegovi pokušaji modernizirajućih reformi, kako bi se Njemačka pripremila za globalne gospodarske izazove, mnogi su smatrali preskromnima ili zakašnjelima.

Schroeder je došao na vlast obećavajući da će odvažnije iznositi njemačke nacionalne interese.

No, kritičari su često isticali kako on nije imao konstantu viziju toga što su zapravo ti nacionalni interesi.

Govorio je često o svojoj privrženosti Europi no svojom relaksiranom proračunskom politikom ugrožavao je euro.

Deklarirao se kao pristaša britanskog pristupa reformama, no promjenio je stranu i u defanzivnom savezu s Francuskom blokirao je planove o liberalizaciji tržišta širom Europe.

Schroeder je imao više karizme negoli cilja u politici i u povijest će vjerojatno ući sjajan voditelj izbornih kampanji, no međutim kao osrednji njemački kancelar.